Konferencija organizacije ADDISS; London; 2009.

The Spirit of ADHD: Resilience, Hope, Opportunity, Success (30.03. – 01.04.2009.)

Deveta po redu međunarodna konferencija organizacije ADDISS okupila je mnoge vodeće i priznate stručnjake na području ADHD-a. Tu su bili dr. Thomas Brown, Edward Hallowell, prof. Peter Hill, Kate Horstmann i Jo Steer, Christian Moore, Gina Pera i mnogi drugi.

dr. Thomas Brown Andrea Bilbow - predsjednica ADDISS-a

Drugi dan konferencije, Marko Ferek je održao predavanje "Hiperaktivni sanjari - osobno iskustvo". Nakon predavanja dobili smo puno pozitivnih povratnih informacija i za vrijeme trajanja konferencije upoznali smo dosta zanimljivih i cool ljudi s ADHD-om.

Marko Ferek - Hyperactive Dreamers Pitanja i komentari

Imali smo prilike isprobati i Play Attention (Igra pažnje), gdje se pomoću moždanih valova igraju razne igrice. No kako bi se igrala igrica treba biti duboko fokusiran - inače igrica staje ili ne uspijevamo izvršiti zadatak. Na taj način se vježba sposobnost koncentriranja i osvješćuje kako nam koncentracija lako bježi. Jako zanimljivo i korisno!

Snimanje dokumentarne emisije Vježbanje koncentracije
Donosimo najzanimljivije dijelove drugih predavanja i radionica koje smo imali prilike slušati.

Edward Hallowell - Delivered From Distraction

Prvo predavanje na konferenciji održao je Hallowell i kao da je tim predavanjem i odredio ton cijele konferencije. Za njega ADD nije poremećaj nego osobina. U svom radu kad mu na dijagnostiku dođu roditelji s djetetom, on ako ustanovi da je riječ o ADD-u oduševljeno kaže djetetu: Vau, ti imaš fantastičan mozak, mozak koji je strašno brz, koji je stvoren za velike stvari. Tvoj mozak je kao najbrži trkaći auto! No, znaš, ima tu jedan mali problem: imaš kočnice za bicikl. Njegov moto je pomoći djetetu da postane najbolji, a ne pomoći mu da ne bude najlošiji.

Također, govorio je o doživljaju vremena te zašto osobe s ADD-om sve rade u zadnji tren. Kod njih, kaže, postoje samo dva vremena: sada i ne sada. Na primjer kad učiteljica kaže: "U petak pišemo test!", to jednostavno nije sada, pa nije ni bitno. A tajna u odgađanju svega do apsolutno zadnjeg trena leži u tome da kada čovjek kasni, obuzme ga panika, povisi se razina adrenalina, što za njih djeluje kao stimulans, postaju motivirani i mogu se fokusirati.

Kao najvažniji dio tretmana i pomoći E. Hallowell vidi povezivanje, tj. imati povezan život. Što to znači? Imati mnogo pozitivnih mjesta koja voliš, koja te vesele, stvoriti kvalitetnu vezu roditelj-dijete gdje dijete dobiva puno ljubavi i osmijeha, biti povezan sa što više stvari, ljudi i aktivnosti koje ti mame osmijeh na lice.

Nikki Hillstead - Mary Poppins efekt ili kako pospremiti sobu u 10 minuta

Nikki Hillstead uvijek je muku mučila s pospremanjem, te je odlučila istražiti što to razlikuje one ljude kod kojih je sve uredno te one neurednije. Ustanovila je da je jedan bitan faktor stvoriti sliku kako to treba izgledati pospremljeno. Ako kažemo samo: Treba pospremiti stol, ne stvara se jasna predodžba što se točno treba napraviti. Ali kad imamo jasnu sliku, jasniji je i cilj.

Kao savjet daje ideju: Uslikajte dijelove sobe kako izgledaju pospremljeni, te kada vidite da je zavladao nered, izvadite sliku pospremljene sobe, dobro je pogledajte i u akciju!

Potpuni nered!
Prije nego što počnemo pospremati moramo pogledati cilj kojem težimo.

Jo Steer i Kate Horstmann - Praktične strategije za djecu s ADHD-om

Jo i Kate imale su predavanje o prelasku djeteta iz četvrtog u peti razred (kod njih prelazak iz primary u secondary school) i raznim dobrim praksama. Naglasile su pravilo 1:2 gdje za svaku strategiju kojoj je fokus da dijete mora nešto promijeniti na sebi, trebamo uključiti dvije strategije u kojima se mi i okolina trebamo promijeniti.

Zanimljivo je bilo kada su Jo i Kate pitale publiku pitanje: Što radite da ostanete budni i fokusirani za vrijeme dugih poslovnih sastanaka?

Odgovori su bili: crtam nešto u rokovnik, žvačem žvakaću, pijem kavu, ljuljam se na stolici, komentiram i došaptavam se s kolegom pored mene, odglumim da imam hitan poziv ili da moram u toalet pa izađem van i malo se prošetam, jednostavno zaspim..

Naravno, mnogima su tada postala puno jasnija ponašanja djece za vrijeme školskog sata.

Christian Moore - "Why try?" program

Christian Moore je s osam godina bio dijagnosticiran s ADHD-om, poremećajem u ponašanju i velikim teškoćama u učenju. Sada, kao socijalni radnik, bavi se najkritičnijom djecom - čanovima bandi, onima koji odustaju od škole te ostalom "problematičnom" mladeži. Kroz "Why try?" program uči djecu ključnim socijanim i emocionalnim vještinama koje će im pomoći da uspiju i to na način koji je istovremeno i jednostavan i snažan.

U svom radu on koristi slike, popularnu glazbu, no ono što je bitno, kreće od onoga što je najvažnije: da djeca shvate zašto je dobro imati te vještine, što oni mogu dobiti od toga.

"Why try?" program ima 10 važnih lekcija, a način i analogije koje Christian koristi nisu korisne samo "problematičnoj" djeci, nego bi trebale biti sastavni dio školskog programa.

Christian Moore nas je oduševio na konferenciji i zaista se nadamo da će njegov program obići cijeli svijet.

Christian Moore i Marko Ferek Analogija iz "Why try?" programa