• Primjeri kroz povijest
• Albert Einstein
• Thomas Edison
• Osobna iskustva

Albert Einstein

"Najljepša stvar koju možemo iskusiti je misterij. To je izvor sve umjetnosti i znanosti. Onaj kojemu je ovaj osjećaj stran, tko ne može stati da se divi i da promatra sa čudom, je dobar kao i mrtav; njegove oči su zatvorene."
Albert Einstein

Iako je smatran jednim od najvećih umova čovječanstva, Albert Einstein je ostavio drugačiju sliku nego što bi se očekivalo. Progovorio je oko svoje četvrte godine, bio je neprimjetan i loš učenik, a za vrijeme studija nije volio niti je uvijek pohađao nastavu. Za ostale profesore on je bio „prava lijenčina“. Bio je kao i u ostatku svojeg života često nepažljiv, zbunjen, neorganiziran i često je sanjario. U obrazovnom sistemu gdje su drugi određivali tempo i sadržaj gradiva, on je počeo uviđati kako ono što se od njega traži, nije ono što on ima za pružiti.

“…uskoro sam primijetio da se zadovoljavam time da budem osrednji student. Dobar student mora posjedovati lakoću shvaćanja, dobru volju da sve svoje snage usmjeri na predavanje, urednost da sva predavanja pismeno obradi i potom savjesno proradi. Sa žaljenjem sam konstatirao da te osobine meni nedostaju”.

Studij, kojeg je smatrao „mučnom dužnosti“ uspio je završiti zahvaljujući svojem prijatelju od kojeg je prepisivao zabilješke sa sata. Za to isto vrijeme pokazivao je strahovitu volju i interese u ono što ga je interesiralo. Na kraju studija prokomentirao je

“Za sanjara poput mene, nije uvijek sveučilišni studij blagoslovljen. Prisili li nas tko stalno jesti birana jela možemo trajno pokvariti želudac i izgubiti tek. Plamičak svete znatiželje može se zauvijek ugasiti. Na sreću, kod mene je ova intelektualna depresija nakon završetka studija potrajala samo jednu godinu.”

Na Einsteinovu osobnost bitno su utjecale osobine lutajućeg uma, emotivnog žara i pojmovnog razmišljanja. Vrlo izraženo emotivno stanje činilo je mladog Einsteina strastvenim i davalo mu je jedan dubok doživljaj svijeta kroz koji je dobivao osjećaj čuđenja i mističnosti. To bi mu omogućavalo da kroz hiperfokus prodire u dubinu onoga što bi ga fasciniralo i što bi promatrao sa čudom. Snažni osjećaji odražavali su se na njegove misli i na njegovu svijest čime bi postajao gotovo opsesivan. To bi ga činilo umjetnikom u svojem području. Pojmovno razmišljanje zajedno sa sanjarenjem omogućivalo bi mu da vizualizira fizikalni svijet na neuobičajeni način što mu je omogućavalo brzi i drugačiji pogled na ono o čemu bi razmišljao.

„Nikad do otkrića nisam došao isključivao racionalnim razmišljanjem.“

„Dar fantazije mi je puno više značio nego moj talent ili upijanje pozitivnog znanja."

Ono što je kod Einsteina stvaralo drugačije osobine (pripisani su mu autizam, ADHD, disleksija), je bilo ništa drugo nego njegova nadarenost - izrazito znatiželjan, maštovit, bistar, emotivan i najbitnije od svega - zdravi i normalan um. Takav način doživljavanja svijeta pa i reagiranja na njega činilo je Einsteina Einsteinom, kojemu su osobine zaigranog djeteta, a ne odraslog čovjeka, omogućile da istražuje, doživljava i na kraju shvati našu realnost. Svojim djelom je i potvrdio svoju izjavu -

“Mašta je puno važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta okružuje svijet.“.

„Doista je pravo čudo da ljudska znatiželja preživi osnovnu školsku naobrazbu; jer ono što takva osjetljiva biljka treba više od ičega, osim stimulacije, jest sloboda.“