Komentari knjige
Jučer poslije podne sam drugi put u svojem skoro polustoljetnom životu pročitala
knjigu u jednom dahu - bili su to “Hiperaktivni sanjari”.
Vesna Žilić, defektolog, socijalni pedagog
Vaša knjiga je otkriće i svjetlo u mraku. ”Mali Princ” by Marko Ferek.
Slavica Bičanić, roditelj
Knjiga "Hiperaktivni sanjari" nešto je sasvim drugačije od onoga što smo mogli čuti na malobrojnim
predavanjima o radu s djecom s ADHD dijagnozom. Ne samo što pomaže pri razumijevanju nego i nadahnjuje!
Ina Randić Dorđević, profesorica hrvatskog jezika
Hvala!! Pročitala sam knjigu, i napokon mi je jasno zašto se sve to događa meni i sretna sam što nisam sama!
H. A., studentica
Poslije dužeg perioda, mogu reći da me ushitila jednostavnost knjige kojom autor na genijalno pristupačan
način pokušava približiti široj javnosti jednu izuzetno važnu problematiku različitosti života - pa tako i prije svega ljudi.
Kerol Kovačević, dipl.ing. enolog
Davne 1845. godine, u Njemačkoj je dr. Heinrich Hoffman, u svojoj knjizi «Priča o nemirnom Filipu», pišući pjesme za
svog trogodišnjeg sina, opisao dječaka sa hiperaktivnim ponašanjem. Od tog prvog pisanog traga, napisane su brojne knjige, brojni
znanstveni i stručni članci, u kojima stručnjaci nastoje uglavnom rasvijetliti uzroke, pronaći odgovarajući tretman ili usavršiti
dijagnostiku za simptom ili skupinu simptoma koji se u stručnim krugovima u novije vrijeme nazivaju ili „Deficit pažnje/hiperaktivni
poremećaj (ADHD)“ ili „Hiperkinetski sindrom“.
No, kao što autor ove knjige kaže, stručnjaci ili znanstvenici ne mogu znati kako se ljudi za koje smatramo da imaju ADHD osjećaju,
kako doživljavaju svijet oko sebe, kako osjećaju....a ponajviše kakva je patnja kad si ptica, a nitko ne vidi tvoja krila ......U ovoj
knjizi autor iskreno i hrabro suočava sve nas sa svojom borbom, borbom sa školom, nerazumijevanjem okoline, gubljenjem sebe i, na sreću,
novim početkom.
Markovo iskustvo je jedinstveno, ali i zajedničko za mnogu djecu i mlade koje okolina ne shvaća i ne prihvaća, tražeći od njih da zaborave
svoja krila... Neka nam svima ovo Markovo iskustvo bude svjetlo koje će nam pomoći da bolje vidimo i razumijemo male i velike „hiperaktivne
(ili one malo mirnije) sanjare“.
dr.sc. Snježana Sekušak-Galešev, prof.psiholog, viši predavač na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
Knjiga otkriva jedan novi unutrašnji svijet hiperaktivnih sanjara nama, običnim ljudima, potpuno nepoznat.
Ona osvjetljava mračne kutke u kojima se kriju snažni potencijali i prave male škrinje s blagom, a koji često bivaju zamračeni
lažnim pravom pojedinca na unikatnost i školskim sustavom koji ne zna poštivati različitosti.
Čast mi je poznavati jednog takvog hiperaktivnog sanjara i hvala mu od srca što mi pomaže shvatiti druge, male hiperaktivne sanjare
s kojima se svakodnevno susrećem.
Iva Livić, defektolog-stručni suradnik
Ova knjiga prikazuje ADHD sindrom drugačije nego ostale knjige pisane o istoj temi.
Autor ju ne piše kao znanstvenik – liječnik, koji je promatrao brojnu djecu s ADHD sindromom. Piše ju iz vlastitog, često bolnog iskustva.
Zato bi ova knjiga mogla nositi podnaslov „ADHD – IZNUTRA“.
Marko je uspio izreći ono što smo svi mi, istih osobina, proživjeli na sličan način, ali nismo to znali jasno izreći u cjelovitoj knjizi.
Preko tih iskustava autor pokazuje kako se drugačijem čovjeku izvan-serijske, nestandardne ADHD ličnosti, teško uklopiti u odgojne i
obrazovne standarde nametnute od većine, koja ima od nas drugačiji način razmišljanja i osjećanja. Dočekuju nas zato, puni nerazumijevanja i
predrasuda. Naš cilj je uklopiti se među većinu, a pri tome ne izgubiti sebi svoje svojstvene prednosti, u interesu cijelog društva.
Ova knjiga nije namijenjena samo osobama s ADHD sindromom, da im pomogne da se dožive kao Hiperaktivni sanjari. Trebali bi ju pročitati
i svi koji nemaju osobno iskustvo života s biljegom ADHD - a, oni koji se osjećaju normalnima, a naročito oni koji rade s djecom među
kojima sigurno ima i neki mali Einstein ili Leonardo. Treba govoriti o našim različitostima, jer nama, manjini, koja ima nestandardni
način razmišljanja i osjećanja ne treba liječenje nego samo razumijevanje.
Mirana Jušić, osoba s karakteristikama ADHD-a, i majka djeteta s ADHD-om
Budući da su "akteri" naše knjige neortodoksna skupina, odlučile smo napisati neortodoksni zaključak, u kojem smo odlučile iznijeti
našu sliku hiperaktivnih sanjara, koja se formirala pod dojmom čitanja knjige.
Kad pomislimo na hiperaktivne sanjare, u glavi nam se počne odmotavati filmska vrpca i projekcije
iskaču na bijelo platno... Kinematograf braće Lumier počinje vrtjeti film, a uz pratnju tonova
pozadinske glazbe, pojavljuje se naslov - Hiperaktivni sanjari. Niz slika - koje, kao kakvi simboli,
savršeno ilustriraju sve njihove osobine - poput vatrometa obasjavaju tamni prostor zamračene dvorane;
izmjenjuju se boje, intenzitet i zvukovi. Raskoš i veličanstvenost svjetlećih natpisa kao vizualni pandan
Händel-ovoj Glazbi za kraljevski vatromet.
Prva asocijacija na hiperaktivne sanjare je misaoni
parni stroj! Mozak u obliku velikog uskuhanog stroja koji neprestano radi punom snagom: povezuje, mašta, promišlja i stvara.
Zatim vlak, predvoden lokomotivom entuzijazma, koji jureći prelazi sve vrste krajolika: pustinju, stepu, tajgu, šumu, obalu,
savanu, prašumu, grad, selo.... – ugljen koji ga pokreće je emotivni žar, hiperznatiželja koja rasplamsava vatru žudnje za spoznajom.
Njihov um doživljavamo kao vlak koji simultano vozi na više kolosjeka – razmišlja o nekoliko stvari odjednom, žuri, i od silne
nestrpljivosti razdvaja misli u više smjerova te ih sve spaja na kolodovoru nove spoznaje. Vjerojatno zato brzaju u govoru,
uskaču si u riječ, govore nerazumljivo i, na prvi dojam, besmisleno – kao kakva lutka na navijanje i ptica pričalica istovremeno.
Slika koja također može predstavljati vizualni sinomim za ovu skupinu jest dijete koje zaigrano
skakuće livadom i svemu se divi, čudi, smije... sve ga uveseljava i raduje.
Nevinost – naivnost – znatiželja drže se za ruke i plešu u krug; kao na Matissovoj
slici La Danse, dominiraju energični pokreti, tijela se izvijaju i tvore harmoničnu
kompilaciju zadivljene zaigranosti željne saznanja.
U slikovnom nizu slijede tango i crvena boja... kao simboli strasti za znanjem; zanos, i
gotovo požuda, za spoznavanjem novoga i za kreativnim stvaranjem originalnoga. Akceleracija
ritma latinoameričkog plesa pojavljuje sa kao furiozna tahikardija spoznaje gladnog srca;
žudnja za otkrivanjem u kulminaciji tonova pretvara se u ljubavnu opsesiju.
Slijedi scena ptice trkačice – metafore hiperaktivnog uma – koja prolazi naslikanim cestama; ne pada s litice,
nego ju prelijeće; i sustiže vuka na raketi. Kao čarobni grah, sanjari prerastaju realnost i zadiru u atmosferu
fikcije, gdje je za vuka ono nemoguće, za pticu trkačicu ono lako moguće.
I na kraju putopis prirode. Oblak – kao simbol lebdeće i neuhvatljive mašte, koja mijenja oblike na kontinuumu beskonačnosti.
Te vodopad, jer je prirodan (a oni su prirodni, jer su slobodni), i zato što neprestano pada i teče; nježne kapi,
ujedinjujući se u snažan vodeni plašt, proizode energiju; kao što hiperaktivni sanjari snagom svojih misli proizvode novo i drugačije.
Maja Jerčić i Nives Novak, studentice treće godine Filozofskog fakulteta, odsjeka za pedagogiju
Početna
English
