Novi početak: Suradnja s učiteljima

tekst preuzet s www.schwablearning.org
prevela: Sara Brenko
redaktorica: Ines Brenko

Uspjeh učenika s posebnim edukacijskim potrebama često ovisi o otvorenom odnosu i povjerenju između njegovih roditelja i učitelja. Početak nove školske godine dobra je prilika da započnete raditi na kooperativnom i produktivnom odnosu. Evo nekih savjeta kako da počnete:

Upoznajte jedni druge

Upoznajte se sa stručnim suradnicima na školi (školskim pedagogom, psihologom, defektologom, logopedom, nađite posebnog instruktora ili asistenta u nastavi, op. redaktorice) i učitelje prije početka godine, osobito ako je dijete novo u školi. Pokušajte osobno kontaktirati svakog učitelja, jer su susreti licem u lice korisni za bolje upoznavanje. Budući da početak školske godine može biti stresan i za učitelje, uvjerite ih da vam treba samo desetak minuta. Ako je nužno, najavite se prije ili posebno ugovorite sljedeći susret.

Pitanja o kojima bi trebalo raspravljati tijekom prvog susreta:

Vještine: Koje su vještine vašeg djeteta? Koji su njegovi hobiji i izvanškolske aktivnosti? Ima li posebne talente? Kako biste opisali njegovu osobnost? Kakav oblik učenja preferira? Ovakve informacije pomažu učiteljima da uvide širu paletu interesa i sposobnosti vašeg djeteta.

Brige: Što vas brine u vezi s novom školskom godinom? Na kojim područjima vaše dijete ima najviše problema? Je li vaše dijete društveno ili više povučeno? Postoje li određene metode podučavanja koje negativno utječu na vaše dijete? Mogu li određeni prijašnji problemi loše utjecati i u ovoj školskoj godini? To će pomoći učiteljima da uvide poteškoće vašeg djeteta.

Napravite zajedničku strategiju

Radite u timu s učiteljima i stručnim suradnicima i posebnim instruktorima vašeg djeteta. Uključite i svoje dijete u taj tim ako je to u skladu s njegovim godinama. Što svatko od vas može učiniti da spriječi moguće probleme?

Kao grupa, raspravite uvjete i prilagodbe koje bi mogle pružiti podršku vašem djetetu u razredu tijekom nastave. Ako je moguće, uključite vaše dijete u te razgovore i pitajte koje su njegove ideje. Osjećate li da individualizirani plan e dukacije vašeg dijeteta pravilno odražava njegove jače i slabije strane? Svi učitelji vole znati strategije koje povećavaju uspjeh pojedinih učenika.

Održavajte komunikaciju

Ključna je komunikacija svih članova tima tijekom cijele godine. Razradite plan s učiteljima kako da ostanete u vezi i pridržavajte ga se! Neki su od načina da održite komunikaciju:

Budite fleksibilni

Djetetov odnos prema vlastitoj školovanju neprestano se mijenja. Bitno je da roditelji i učitelji budu fleksibilni i spremni promijeniti vlastite strategije ako se ne pokažu uspješnima. Svako je dijete posebno i zato bi sve strategije i sustave nagrađivanja trebalo prilagoditi njemu te ih redovito provjeravati.

Zadržite smisao za humor

U nekim trenucima to neće biti lako, ali s malo smijeha može se riješiti napetosti. Normalno je da ljudi imaju različita gledišta. Samo se svako malo podsjetite kako svaka osoba u vašem timu ima na umu dobrobit vašeg djeteta. Smisao za humor i slušanje tuđih stavova mogu bitno pridonijeti poboljšanju situacije.

Kad roditelji i učitelji rade zajedno (i s djetetom), pridonose djetetovom uspjehu u školi. Svi ovise jedni o drugima zbog prižanja informacija i potpore jedni drugima tijekom cijele školske godine. Premda je ponekad teško, svi uključeni profitirat će ovakvom suradnjom.

O autoru:
Paul Steffens osamnaest je godina poučavao učenike s posebnim potrebama, a sada radi u Osnovnoj školi Grant u Petalumi, California. Suradnik je na Schwab Learningu od 1987.

Vaše iskustvo ili komentar možete podijeliti na forumu. Svako iskustvo je dragocijeno i može pomoći ostalima u sličnim situacijama.

Prošli komentari:

Beata:

04.07.2008. Majka sam jednog sedmaša s Adhd-om. Nažalost ADHD ustanovljen je tek prije godinu dana. Od prvog do četvrtog razreda imali smo neke sitne poteškoće ali zahvaljujući divnoj razrednici, dijete je bilo u školi odlično uz našu konstantnu prisutnost i komunikaciju s razrednicom. Sve se pogoršalo u petom razredu kada se promjenila razrednica. Od onda je dijete etiketirano kao zločesto , neodgojeno i .... Pročitala sam pažljivo Vaš članak i savjete sadržane u njemu s kojima se u potpunosti slažem i slučajno čisto instinktivno radila sam na sličan način zadnju godinu sa svojim djetetom. U školi imamo fantastičan stručni tim (psiholog, defektolog, pedagog) koji u svakom trenutku stoji na raspolaganju djeci i roditeljima. Najveći problem se javlja kod profesora. Nažalost večina njih djecu s ADHD-om smatraju zločestom i neodgojenom a individualan rad s njima je za njih dodatan napor i posao. Teško je ostvariti otvorenu komunikaciju s učiteljima starijim od 40 godina. To sada odgovorno tvrdim. Neki od njih bojeći se kritike okoline s razumjevanjem i suosjećanjem klimaju glavom tijekom razgovora s vama ali u praktičnom radu s takvim djetetom ne mijenjaju svoj pristup i način rada ni za milimetar. Mlađi profesori, moram priznati, puno su susretljiviji iako i tu ima iznimaka. Učitelji i profesori u osnovnim i srednjim školama osim što predaju znanje našoj djeci, provodeći s njima često više vremena nego roditelji, odgajaju njih i oblikuju njihovu svijest. Histerični, prosti i negativno nastrojeni profesori i normalnoj djeci mogu nanjet nesagledivu štetu a kamoli djeci koja već imaju u startu određene smetnje.

Nataša:

19.04.2008. Imam 15 godisnju djevojcicu i imamo velikih problema oko skole i ucenja. Oduvijek je teze shvacala i trebalo joj je puno vremena da shvati ono sto uci. Kako sve vise odrasta to vise gubi volju za bilo kakvim ucenjem, ulaze veliki trud za nikakve rezultate. Gdje god sam se obracala za pomoc nikakav konkretan savjet nisam dobila. A moje dijete sve vise pada u depresiju i dize ruke od svega. Dobija cak negativne ocjene i iz predmeta kao sto su glazbeni ili vjeronauk. Nesto nije u redu, a ja ne mogu doprijeti do nje.

Nara:

11.04.2008. Moj sin (11g) uz kontinuirani psihijatrijski tretman i medikaciju (Concerta) i dalje teško kontrolira ponašanje, osobito u školi. Pojedini ga nastavnici razumiju i s njima nema problema, međutim većina ga smatra \"neodgojenim\" i sustavno ga kažnjavaju lošim ocjenama (ja s njim kod kuće proradim dio gradiva, on ga zna i zatim dobije negativnu ocjenu). Također ga kažnjavaju zabranom sudjelovanja u terenskoj nastavi (školu u prirodi je pohađao tako da je bio sa mnom u hotelu u istom mjestu!!), a ne daju mu da sudjeluje čak niti u jednodnevnim izletima. Na takav način razvija se u njemu sve veći otpor i osjećaj odbačenosti. Da li postoji nekakav edukacijski materijal za nastavnike koji bih mogla odnijeti u školu?

Sanja:

08.02.2008. poštovani roditelji, ako imate rješenje o individualiziranom ili prilagođenom programu,a škola to ne provodi, molimo obratitie se uredu pravobraniteljice za djecu kod gospođe Mile Jelavić www.dijete.hr

Tina:

01.02.2008. moj sin ima ADHD i ne nailazimo na razumijevanje učiteljice, dapače provodi metode s kojima se ja ne slažem (šaljega u kut, špota ga i slično). Na početku godine pedagogica mi je rekla da je liječnik šk. medicine preporučila praćenje djeteta od 3 mjeseca, a da će se nakon toga odlučiti da li ima pravo na individualizirani pristup. Nakon 3 mjeseca sam pitala učiteljicu što je s tim, a ona mi je rekla da to njoj nitko nije rekao. Sljedeći tjedan ću otići kod pedagogice pa ako imate savjet što konkretno da pitam osim toga bila bih Vam zahvalna.

Marina:

31.01.2008. Draga Sanja moj sin ima svu potrebnu lječničku dokumentaciju,a škola to niti malo ne uvažava od ravnatelja do razrednika a ponašaju se jako bahato kao da su nedodirljivi i niko im ništa nemože. Živimo u maloj sredini u kojoj vladaju netolerancija i doslovno odmazda u daljem školovanju kad bih im ja dovela inspekciju ,ja sam čak predlagala da naša udruga Buđenje održi neki skup i da budu pozvani svi al to nije prošlo - to im ne treba, odgovor je bio. Kada je moj sin imao neki mali konflikt u školi ja sam bila pozvana na razgovor i normalno branila svoje dijete ,ali sam ušla u veliku svađu s ravnateljem zbog toga i on mi je ovako rekao citiram..Ja mogu ugasit školu u Kotlenicama kad želim a tako mogu i vašeg sina poslat u drugu školu bez da ikog pitam ,a i vas ću uvjerit da nemate nikakva prava i poslat ću vas u institucije da vam to i objasne, a takav je i razrednik on ga non stop omaložava. Sad Vas ja pitam to je mali dio pakla u kojem mi živimo i s kojim se susrećemo svaki dan.

Sanja:

26.01.2008. Poštovani roditelji, Bez rješenja o individualiziranom pristupu ili prilagođenom programu,na žalost, nećete moći ostvariti njihova prava. Kada ishodite rješenja (za to je potrebna lječnička dokumentacija),a ako to škola ne provodi,obratite se Agenciji za osnovno obrazovanje,javite se nadležnom referentu za vaše područje i to prijavite. Oni su dužni provoditi inspekciju i nadzor,također obratite se svim nadležnim institucijama i udrugama vezanim za Vaš problem,jer nastavnici koji rade s takvom djecom,moraju proći edukaciju. Pored udruge BUĐENJE (gdje ćete biti educirani),preporučam iudrugu IDEM, 01/4870070, pa se i njima obratite. MI RODITELJI MORAMO BITI JEDINSTVENI U OSTVARIVANJU PRAVA NAŠE DJECE,SAMO NA TAJ NAČIN JE USPJEH ZAGARANTIRAN!! Sretno!!

Marina:

25.11.2007. moje sin ima ADHDi u njegovoj školi DUGOPOLJE nema niko razumijevanja od ravnatelj pa sve do učitelja. inače ide u 5 r.kada bi vam ispričala sve priče i događaje to bi bilo prestrašno .Molim Vas da mi pomognete jer oni su pametni a ja i moj sin smo glupi. IZLAZA OČITO NEMA

Jasminka:

11.10.2007. Moje dijete ima ADHD, no nažalost suradnju u školi nismo imali. Učiteljica uz papire i rješenje gradskog ureda nije priznavala ADHD, već je tvrdila da je dijete zločesto i lijeno. Tako da je moje dijete palo četvrti razred osnovne škole. U novoj školi sada ima prekrasnu učiteljicu i ponuđen nam je produženi dnevni boravak na koji smo pristali. Njegovi rezultati što se tiče znanja nisu preveliki jer ima "rupa" , ali činjenica koja nas veseli je da spava bez noćnih mora i znojenja, tako da vjerujem da će "rupe" popuniti i konačno biti prihvaćeno sretno dijete.

Anamarija:

09.10.2007. Moje dijete ide u školu i već je treći razred. ADHD mu je dijagnosticiran kada je krenuo u školu. Suradnja je odlična: i pedagog i psiholog i učiteljica u školi, kao i drugi nastavnici izlaze u susret, razgovor je obavezno na svakim informacijama a po potrebi i češće. Djeca su upoznata s tim da je on posebno dijete, posebno što naša škola inače ima uključene učenike sa posebnim potrebama - imamo CP odjel. Dijete mi ide i na razgovore kod defektologa. Najvažnije je da smo od prvog razreda napravili veliki pomak u njegovom ponašanju i uključivanju u društvo. Moram istaknuti da su i roditelji doista prilagodljivi i sa njima isto nema problema, jer su ga prihvatili zajedno sa svojom djecom.